Računarske mreže omogućavaju međusobno komuniciranje računara pomoću neke stalne ili privremene veze. Za umrežavanje više računara potreban je poseban hardver, ali i softver, te poznavanje načina umrežavanja. Umrežavanje podrazumijeva ostvarivanje veze u cilju razmjenjivanja resursa, ideja ili informacija između dvije tačke. Povezivanje računara se, osim pomoću kablova, može ostvariti i bežično preko radio tehnike.

Klijenti-server

Klijent-server je arhitektura gdje su korisnik (klijent) i server odvojeni ili neravnopravni. Najočitiji je primjer pregledanja Internet stranica. Korisnikov računar i Internet pregledač su klijent – oni zahtijevaju, dok su računar i baza podataka koji čine web stranicu server – on poslužuje. Klijent je obično aktivan korisnik, koji šalje zahtjeve i čeka dok se isti ne ispune, dok je server pasivan, čeka na zahtjeve te ih ispunjava i šalje korisniku. Serveri su obično veoma jake mašine sa dobrim konfiguracijama i karakteristikama zbog toga što istovremeno moraju preraditi mnogo zahtjeva koji rastu iz dana u dan. Obično servere pogone i posebni operativni sistemi za razliku od običnih – klijent operativnih sistema, serverski operativni sistemi su u više segmenata bolji i sadrže naprednije opcije.

Ravnopravna mreža

Peer-to-Peer (P2P) je mreža gdje se nalazi mnoštvo klijenta koji su ravnopravni u učešću, jedino je ograničenje brzina internet veze jednog klijenta. Ovakve mreže se najviše koriste za dijeljenje dokumenata, video i audio podataka i tako dalje. Razlog leži u tome da ne postoji neko ko će kontrolisati koji podaci se dijele u mreži, jer ne postoji server niti neki glavni računar koji nadgleda sve ostale. Svi su ravnopravi i dijele podatke između sebe. Postoje i posebni programi za dijeljenje podataka u P2P mrežama, to su obično programi za dijeljenje audio i video sadržaja. Ako korisnik postavi upit, program pretražuje podatak pod tim imenom kod ostalih korisnika povezanih na P2P mrežu. To je mnogo slobodnije nego kod klijent-server mreža, gdje korisnik pretražuje sadržaj samo jednog računara, odnosno servera. Kod P2P mreža, korisnik pretražuje sadržaj svih učesnika u mreži.

Mrežni protokoli

 Svakom aktivnošću na mreži kojom se podrazumeva komunikacija dva ili više entiteta upravlja protokol.

Protokol definiše format i redosled poruka koje se razmenjuju između dva ili viđe komunicirajućih entiteta, kao i akcije koje se preduzimaju nakom slanja ili prijema poruke ili nekog drugog događaja.

Najpoznatiji protokoli su:

Bluetooth

Ethernet

FDDI

IEEE 1394 (FireWire, iLink)

Frame relay

IEEE 802.11

IPX

Point-to-Point

TCP/IP

TCP

Token Ring

UDP

Podela na osnove veličine

Na osnovu veličine računarske mreže se dele na osnovu područja koje pokrivaju. Možemo posmatrati lokalne mreže LAN (Local Area Network) i mreže na velikom području WAN (World Area Network).

Lokalna mreža (LAN)

 Za više informacija pogledajte članak Lokalna mreža

LAN mreža je skup računara koji su povezani u jednu mrežu, na relativno malom prostoru. Ova mreža može da broji dva i više računara koji su povezani na određen način. Neki periferni uređaji kao što su štampači, modemi i sl., takođe se ubrajaju u ovu mrežu. LAN mreža obično je postavljena u kancelariji, kući ili poslovnoj ispostavi.

Mreža na velikom području (WAN)

Pošto LAN mreža povezuje računare koji su na relativno malom rastojanju, problem povezivanja korporacijskih ispostava koje se nalaze na raznim geografskim lokacijama rešava se pomoću WAN mreža. WAN mreža prestavlja skup više povezanih LAN mreža, koje se nalaze na različitim geografskim lokacijama. Postoji više različitih tehnologija koje omogućavaju prenos podataka sa jednog mjesta na drugo. Internet, kao skup mreža na različitim geografskim lokacijama nije WAN mreža. Iako koristi neke od WAN tehnologija, za Internet bi se prije moglo reći da je to međumreža.